Putovati znači živjeti.
Hans Christian Andersen · Mit Livs Eventyr (1855.)
Ja sam Ivan. Dosad bih već vjerojatno mogao tvrditi da imam doktorat iz pronalaženja različitih načina putovanja. Život je, međutim, imao neke druge ideje, pa sam pravi doktorat stekao iz primijenjene matematike, gdje se bavim parcijalnim diferencijalnim jednadžbama, matematičkim modeliranjem, primijenjenom statistikom i edukacijskom matematikom.
Na put me često odvede posao, a nerijetko cijelo putovanje organiziram oko opere, koncerta ili kazališne predstave. Zanimaju me i dobra večera, restoran s karakterom, koktel s pogledom na nešto što se isplati gledati i hotel u kojem želim provesti vrijeme. Povod za putovanje obično je tek početak priče.
Fotografiram gradove, krajolike i detalje zbog kojih zastanem. Privlače me geometrija arhitekture, snažne boje, odrazi i svjetlo koje mijenja atmosferu mjesta. Rado odlazim i na mjesta fotografirana tisuću puta. Poznat prizor iz drukčijeg kuta privlači me jednako kao i kadar koji izgleda kao da ga nitko prije mene nije primijetio. Za mene je putnička fotografija prije svega lovljenje trenutka. Nekim se gradovima vraćam desetljećima, neki su tek u planu, a neka putovanja ponovno otkrivam među starim fotografijama.
Uz povijesni i kulturni kontekst volim objasniti i što je oblikovalo moje dojmove: što sam očekivao, koliko sam imao vremena, gdje sam sjedio. Ako sam u gradu proveo dvadeset minuta, ne pišem kao da sam u njemu živio — pišem o tih dvadeset minuta. U pozadini mojih putovanja često se krije i mala stohastička analiza, a nerijetko i poneki problem višekriterijskog odlučivanja.
Besprijekorna izvedba može me ostaviti ravnodušnim. To je podatak o meni, ne o njoj. Vlastite promašaje također ne izostavljam. Bilo bi šteta odbaciti toliko dobrog materijala, osobito kad ga tako pouzdano proizvodim.
Istraži moje putopise
Najnovije priče
Htio sam vidjeti Corleone, a onda sam se putem usrao od straha
Planirani obilazak grčkih hramova pretvorio se u nepredvidivu vožnju prema Corleoneu, kroz kukuruz, rupe na cesti, pse i sicilijansku mitologiju.
Dvije Raguse, jedna večera i jedan doručak
Večer i jutro na Siciliji, u baroknom gradu koji je potres gotovo uništio, a rivalstvo dviju župa podijelilo.
Između Fesa i Marakeša dogodio mi se Rabat
Rabat je trebao biti tek mjesto za spavanje na putu prema Marakešu. Nekoliko sati kasnije stajao sam među plavo-bijelim ulicama kasbe, gledao prema Atlantiku i shvatio da sam pronašao svoj biser Maroka.
Helsinki u dvije ekspozicije
Noću je bijela katedrala izranjala iz tame, ujutro se gotovo gubila u snijegu. Između ta dva kadra stalo je moje prvo upoznavanje s finskom prijestolnicom.
San Marino: država koje se jedva sjećam
Neke zemlje pamtimo po krajolicima, hrani ili ljudima. San Marino ostao mi je u sjećanju uglavnom zato što je država. Za razliku od jednog hotela u Riminiju.
Napulj mi nitko nije pokazao. Morali su mi ga objasniti.
Između Livijeve povijesti, Alessandrine geografije i vlastitih uspomena, grad koji mi je nekoć bio samo kaotičan počeo je dobivati smisao.
Vratio sam se dovršiti Capri. Nisam uspio.
Dvadeset četiri sata na Capriju, gdje su Faraglioni napokon došli na red — ali su hotel, limunada i whirlpool imali vlastite planove.
Caserta prije 10.27: pizza hunt i kraljičine tajne
Caserta je trebala stati između večernjeg leta i brzog broda za Capri. Nisam računao na to da će mi najkorisniji čovjek toga jutra biti vozač s digitalnim prevoditeljem i vrlo osobnim tumačenjem kraljevske povijesti.
Fes — grančica mente i eliksir mladosti
Moj prvi posjet Fesu donio mi je skupu lekciju na aerodromu, udobnost hotela s pet zvjezdica i obilazak medine s vodičem — gdje je menta postala oprema za preživljavanje, a jedna ruka nakratko izgledala mlađe.