Jednodnevna šetnja povijesnim Palermom, od stare luke preko arapskih i normanskih spomenika do velikih kazališta 19. stoljeća.
U prosincu 2019. odlučio sam u jednom danu obići Palermo, Cefalù i Monreale. I uspio sam. No pokušati sva tri mjesta ugurati u jedan dan nije nešto što bih preporučio nekome tko doista želi upoznati Palermo. Zato sam za ovaj tekst složio jednu smisleniju pješačku rutu kroz Palermo, a izlete ostavio po strani.
Povijesna jezgra Palerma nije osobito velika. No na tih nekoliko četvornih kilometara smjestilo se iznenađujuće mnogo povijesti. Feničani, Arapi, Normani, španjolski vladari – svi su ondje ostavili svoje tragove. A najzanimljivije mi je što ti tragovi nisu uredno razdvojeni. Ponekad ih nalazimo doslovno na istoj građevini.
Rutu sam složio tako da se od stare luke La Cale prođe kroz povijesne četvrti La Kalsu i Albergheriju, zatim preko glavnih trgova do katedrale i Normanske palače, a potom pokraj Teatra Massimo do Politeame, gdje šetnja završava. Tko želi, može produžiti šetnju avenijom Via della Libertà. Pritom se ne mora ulaziti u baš svaku crkvu i muzej. Važnije je odabrati nekoliko unutrašnjosti koje vas zanimaju i ostaviti dovoljno vremena za ono što se vidi hodajući gradom.
Palermo u jednom danu — prije polaska
- Hodanje: oko 8–10 km, ovisno o odabranim ulicama i skretanjima.
- Trajanje: cijeli dan, od čega približno 2,5–3 sata čistog hoda.
- Početak: oko 8 sati.
- Palatinska kapela: za nju i dostupne dijelove Normanske palače odvojite najmanje sat vremena.
- Tržnica i ručak: Ballarò je najbolje posjetiti prijepodne, uz moguću stanku za jelo.
- Prije polaska: provjerite termine posjeta. Ponedjeljkom je galerija u palači Abatellis u pravilu zatvorena, a od utorka do četvrtka Kraljevski apartmani Normanske palače nisu dostupni. Nedjeljom prilagodite redoslijed terminu Palatinske kapele.
Ovo je preporučena ruta za čitatelja, a ne doslovan raspored mojeg obilaska iz 2019.
Karta šetnje: otvorite preglednu pješačku rutu od La Cale do Politeame na Google kartama. Pregledna karta služi za orijentaciju i prikazuje glavne točke. Za hodanje je bolje koristiti četiri povezane dionice s kratkim uputama pri kraju članka: pregledna karta ne prikazuje baš svako skretanje.
U članku: La Cala i La Kalsa · Tržnice i trgovi · Katedrala i Normani · Kazališta · Karte i praktični savjeti.
Grad koji je nastao zbog mora
La Cala, stara palermska luka, danas je uređena marina s manjim plovilima. Teško je na prvi pogled zamisliti koliko je taj dio obale bio važan za nastanak grada. Palermo se razvio uz prirodno zaštićeno pristanište, a njegova se povijest stoljećima oslanjala na pomorsku trgovinu.

Feničani su ovdje razvili naselje, a Grci su ga nazivali Panormos, što se obično prevodi kao „sva luka”. Današnja obala više ne izgleda kao antička. Vodotoci Kemonia i Papireto nekoć su omeđivali područje naselja, a nanosi su s vremenom mijenjali oblik zaljeva. La Cala ostala je glavna gradska luka stoljećima, osobito između 13. i 16. stoljeća, prije nego što se veći promet postupno preselio sjevernije.
Uz luku vrijedi pogledati crkvu Santa Maria della Catena. Ime crkve povezuje se s lancem kojim se nekad zatvarao pristup luci. Crkva je građena u katalonsko-gotičkom stilu, karakterističnom za dio sicilijanske arhitekture s kraja srednjega vijeka. U blizini je i prostor nekadašnje utvrde Castello a Mare, građevine koja je čuvala prilaz pristaništu.
Od luke se stiže do gradskih vrata Porta Felice, monumentalnog prolaza na morskom kraju glavne ulice Corso Vittorio Emanuele. Odavde se može pogledati i prema obalnoj šetnici Foro Italico. No čim se vratite prema unutrašnjosti i dođete na obližnji trg Piazza Marina, Palermo se počinje mijenjati. More ostaje svega nekoliko minuta iza vas, a pred vama su vrt, srednjovjekovna palača i trg s prilično mračnom poviješću.

Piazza Marina i njezine priče
Na Piazzi Marina najprije se ističe Giardino Garibaldi, vrt s golemim fikusima koji su među najupečatljivijim stablima što sam ih vidio u nekom gradskom parku. Projektirao ga je u 19. stoljeću Giovan Battista Filippo Basile, arhitekt čije ćemo ime ponovno susresti na kraju šetnje, kod velike operne kuće Teatro Massimo.

Uz trg stoji Palazzo Chiaramonte-Steri, srednjovjekovna palača koja je kasnije bila i sjedište inkvizicije. Na Piazzi Marina nekoć su se održavala javna pogubljenja, a 1909. ondje je ubijen Joe Petrosino, njujorški policajac koji je istraživao sicilijansku mafiju.

Uz rub Piazze Marina stoji Fontana del Garraffo, jedna od zanimljivijih baroknih fontana Palerma. Izrađena je 1698. prema projektu arhitekta Paola Amata, a isklesao ju je Gioacchino Vitagliano. Riječ je o složenoj mramornoj kompoziciji koja se uzdiže iz velikog bazena: četiri dupina nose školjkaste posude, iznad njih orao se bori s višeglavom hidrom, a na vrhu stoji alegorijska figura Obilja. Voda je iz usta hidre prelazila iz jedne skupine školjkastih zdjela u drugu i naposljetku se slijevala u donji bazen. Fontana nije izvorno bila namijenjena ovom trgu. Stajala je na području tržnice Vucciria, a na Piazzu Marina preseljena je u 19. stoljeću. Od nje se može nastaviti u Via Alloro, jednu od glavnih ulica stare četvrti La Kalsa.
La Kalsa: arapska prošlost
Naziv La Kalsa potječe od arapskog al-Khālisa. Palermo je pod arapsku vlast došao 831. godine. U sljedeća dva stoljeća izrastao je u veliko trgovačko i političko središte islamskog Sredozemlja, koje se po važnosti uspoređuje s Córdobom i Kairom. Sama je Kalsa kao utvrđeno sjedište vlasti nastala oko 937., u doba Fatimida. Podignuta je u blizini luke, odvojeno od starije gradske jezgre. Normani su osvojili Palermo 1072., ali su mnoge zatečene graditeljske i umjetničke tradicije nastavile živjeti i pod njihovom vlašću. To će posebno doći do izražaja kada stignemo do normanskih crkava i palače.

U La Kalsi uske, nepravilne ulice na trenutke podsjećaju na medine s druge strane Sredozemlja. No iza sljedećeg ugla već se može pojaviti barokna crkva ili plemićka palača, a između njih manji trg. Via Alloro povezuje nekoliko važnih građevina, ali i pokazuje da ovo nije četvrt koju treba svesti na jednu znamenitost. Dio njezina graditeljskog tkiva prekinut je bombardiranjem 1943., nakon kojega su pojedine zgrade dugo ostale neobnovljene. Taj povijesni sloj najbolje se razumije upravo hodanjem između sačuvanih pročelja i praznina koje su ostale iza razaranja.

U katalonsko-gotičkoj palači Abatellis (Palazzo Abatellis) iz 15. stoljeća nalazi se Regionalna galerija Sicilije. Ondje su Trijumf smrti, Antonellova Annunziata i skulptura Eleonore Aragonske Francesca Laurane. Muzejski postav oblikovao je Carlo Scarpa. Ljubiteljima umjetnosti preporučio bih posjet galeriji, ali za njezin obilazak treba odvojiti barem sat vremena. U jednodnevnom obilasku ostavio bih ga kao mogućnost, ovisno o interesu i vremenu.
Nedaleko od palače Abatellis nalazi se crkva Santa Maria dello Spasimo, čija je gradnja započela u 16. stoljeću, ali nikada nije dovršena. Najneobičnije je to što nema krova: zidovi i svodovi ostali su oko otvorenog prostora koji se danas koristi i za kulturne događaje. U blizini se nalazi i Piazza Magione, trg na kojemu su vidljive posljedice ratnih razaranja.
Od crkve Santa Maria dello Spasimo put vodi ulicom Via Lincoln do sveučilišnoga botaničkog vrta, Orto Botanico. Vrt je stariji od dva stoljeća i zauzima oko deset hektara. U njemu se uz mediteranske biljke uzgajaju i tropske i suptropske vrste, a u blizini je i park Villa Giulia. Za vrt je potrebno predvidjeti zasebno vrijeme ako želite ući, a ne samo pogledati ulaz.

Ako namjeravate ući u botanički vrt, provjerite radno vrijeme, osobito krećete li vrlo rano. Ja sam u prosincu 2019. stigao prije otvaranja i nisam imao vremena čekati. Ako vam botanika nije među prioritetima, od vrta je jednostavno nastaviti ulicom Via Lincoln prema glavnom željezničkom kolodvoru Palermo Centrale. On je ovdje važan kao orijentacijska točka: od njega se ulazi u Albergheriju, četvrt s jednom od najpoznatijih palermskih tržnica.
Među tržnicama, crkvama i trgovima
Albergheria i Ballarò
Za ime Albergheria postoji neobično povijesno objašnjenje. Naziv Albergaria Centurbi et Capicii povezuje se s doseljavanjem stanovnika Centuripea i Capizzija koje je Fridrik II. preselio u Palermo nakon razaranja njihovih gradova 1233. godine. Četvrt je stradala i u bombardiranju 1943., a u kasnijim desetljećima mnoge su njezine napuštene kuće postale dom doseljenicima iz različitih zemalja. Uz stare zanate pojavile su se nove trgovine i radionice. Zato današnja Albergheria nije samo povijesna četvrt nego i jedan od najraznolikijih dijelova grada.
Ballarò nije klasična natkrivena tržnica, nego čitav splet ulica Albergherije u kojima se štandovi, trgovine i stambene kuće nastavljaju jedni na druge. Teško je zapravo odrediti gdje tržnica počinje, a gdje završava. Upravo je to čini zanimljivom: ovdje trgovina nije izdvojena iz svakodnevnog života četvrti, nego je njegov sastavni dio. Od Ballaròa se kroz Albergheriju nastavlja prema glavnoj ulici Via Maqueda i jednom sasvim drukčijem dijelu palermske povijesti.

Stanka za jelo. Ako na Ballarò stignete u kasno prijepodne, možete ovdje napraviti pauzu: potražite arancinu, punjenu prženu kuglu od riže, ili panelle, uštipke od slanutka, često poslužene s krumpirovim kroketima (crocchè). Ali nemojte očekivati restoran na otvorenom. Kad sam ja bio ondje, gotove hrane bilo je manje nego što sam očekivao. Ako vam se ništa ne svidi, nešto ćete pojesti u ulicama prema Piazzi Bellini ili Quattro Canti. Bitno je ne ostati gladan samo zato što ste odlučili slijediti rutu.
Nastavljajući kroz Albergheriju stiže se do Isusove crkve (Chiesa del Gesù), poznate i kao Casa Professa. Njezina je unutrašnjost jedan od raskošnijih primjera sicilijanskog baroka: mramor, intarzije i kiparski ukrasi prekrivaju gotovo svaku površinu. Od Casa Professe do obližnje Piazze Bellini svega je nekoliko minuta hoda. Ondje, jedna uz drugu, stoje La Martorana i San Cataldo, dvije crkve iz normanskog razdoblja, arhitektonski vrlo različite.
Crkva La Martorana, odnosno Santa Maria dell’Ammiraglio, nastala je u 12. stoljeću i povezuje se s admiralom Jurjem Antiohijskim. Njezini bizantski mozaici među najvažnijima su u Palermu. Uz romanički zvonik i bizantsku kupolu vidljivi su i kasniji barokni zahvati na pročelju, dok se u unutrašnjosti mozaici iz 12. stoljeća susreću s freskama iz 18. stoljeća. Ime Martorana dolazi od obližnjeg benediktinskog samostana povezanog s Eloisom Martoranom.

Odmah pokraj nje stoji crkva San Cataldo, s tri crvene kupole i jednostavnim, gotovo strogim pročeljem na kojemu se jasno osjeća islamski arhitektonski utjecaj. Tijekom svoje povijesti građevina je imala i sasvim drukčije namjene. Jedno je vrijeme služila čak i kao poštanski ured. A postoji još jedna zanimljivost: prepoznatljivi tamnocrveni premaz kupola nanesen je tijekom obnove dovršene 1885. godine. Današnja boja, dakle, nije nepromijenjena ostavština normanskog razdoblja.
Na istom trgu nalazi se i barokna crkva Santa Caterina d’Alessandria s nekadašnjim samostanom. Kada bih od te tri crkve mogao izabrati samo jednu unutrašnjost, odlučio bih se za La Martoranu zbog mozaika. Ona i San Cataldo dio su UNESCO-ove cjeline arapsko-normanskog Palerma. Na trgu se nalazi i povijesni Teatro Bellini, koji od 1860. nosi ime skladatelja Vincenza Bellinija.

Od Piazze Bellini do Piazze Pretoria ima svega nekoliko koraka. Ondje golema renesansna fontana zauzima gotovo čitav trg. A zapravo uopće nije bila izrađena za Palermo. Francesco Camilliani izradio ju je u 16. stoljeću za firentinsku vilu, a kada je vlasnik zapao u financijske teškoće, prodana je palermskoj gradskoj vlasti. Rastavljena je, prevezena morem i ponovno sastavljena. U opisima tog pothvata spominju se čak 644 dijela, a dio okolnih zgrada uklonjen je kako bi fontana uopće stala na trg.

Na fontani su bogovi, mitološka bića, životinje i alegorije rijeka Oreto, Papireto, Gabriele i Maredolce. Mnoge su figure nage, pa se nadimak Piazza della Vergogna, Trg srama, često objašnjava upravo njihovom golotinjom. No postoji i drugo objašnjenje: fontana je gradske vlasti stajala golem novac u vrijeme siromaštva, a u 18. stoljeću postala je i simbol njihove korupcije. Gradska vijećnica stoji odmah uz fontanu, pa je teško zamisliti prikladnije mjesto za takav prigovor.

Uz fontanu stoji gradska palača Palazzo Pretorio, u kojoj je smještena vijećnica. Korijeni građevine sežu u srednji vijek. Naziv potječe od pretora, nekadašnjeg gradskog dužnosnika. S Piazze Pretoria dovoljno je vratiti se na Via Maqueda i nastaviti nekoliko koraka.
Na križanju ulica Via Maqueda i Corso Vittorio Emanuele nalazi se barokni prostor poznat kao Quattro Canti, odnosno „Četiri ugla”. Službeno se zove Piazza Vigliena. Nastao je početkom 17. stoljeća, nakon probijanja Via Maqueda kroz staru jezgru. Njegova četiri konkavna pročelja nose fontane, alegorije godišnjih doba, prikaze španjolskih vladara i gradskih zaštitnica. Zajedno oblikuju gotovo osmerokutni prostor u kojemu je baroknu zamisao grada moguće vidjeti bez ulaska u ijednu građevinu.

Odavde se lako razumije raspored četiri stare četvrti: La Kalse, Albergherije, Capa i La Loggije. Corso Vittorio Emanuele, nekadašnji Cassaro, povezuje područje luke s Normanskom palačom, dok Via Maqueda prolazi poprečno kroz povijesnu jezgru. Nakon nepravilnijih ulica kojima smo dotad prolazili, simetrija Quattro Canti posebno dolazi do izražaja.
Zapadnim dijelom Corso Vittorio Emanuele put se nastavlja prema katedrali. Ona pripada drukčijoj fazi razvoja grada: nastala je u normansko doba, ali ono što se danas vidi rezultat je niza kasnijih dogradnji i pregradnji.
Na Corso Vittorio Emanuele vrijedi zastati i zbog nečega što nema veze s arhitekturom: cannola, hrskave rolice od prženog tijesta punjene slatkom kremom, najčešće od ricotte. Ja sam te 2019. ovdje napravio stanku uz cannolo i cappuccino, a kasnije sam ponovio stvar s nadjevom od pistacije. Nekako je teško cijeli dan disciplinirano razgledavati Palermo.

Katedrala i svijet normanske Sicilije
Na južnoj strani palermske katedrale nalazi se trijem s tri šiljata luka, oblikovan u 15. stoljeću u katalonsko-gotičkom stilu. Uz njega su bogato obrađeni portali i tornjići, dok se na istočnom dijelu građevine ističu polukružne apside ukrašene geometrijskim motivima od kamena i tamne lave. Cijela građevina djeluje gotovo poput utvrđene palače. Posebno je zanimljiv jedan od stupova južnog trijema na kojemu je sačuvan arapski natpis s ulomkom iz Kurana, trag džamije koja je nekoć stajala na ovom mjestu.

Već je izvana moguće prepoznati nekoliko razdoblja gradnje. Normanska osnova iz 12. stoljeća kasnije je dobivala gotičke i renesansne dodatke, a velika kupola pripada još kasnijoj obnovi. Upravo je zato katedralu teško svesti na jedan stil.
Na mjestu današnje katedrale nekoć je stajala starija kršćanska crkva, koja je u arapsko doba pretvorena u džamiju. Nakon osvajanja grada Normani su prostor ponovno predali kršćanskom bogoslužju. Ovdje je 1130. okrunjen Roger II., prvi sicilijanski kralj, ali ne u katedrali koju danas gledamo. Ona je nastala kasnije, za nadbiskupa Gualtiera Offamilija, i posvećena je 1185. Taj detalj vrijedi zapamtiti jer ga je lako pomiješati.
Unutrašnjost je drukčija od vanjštine: velika obnova od 1781. do 1801. prema projektu Ferdinanda Fuge donijela je neoklasični prostor i monumentalnu kupolu. U crkvi se nalaze kraljevske grobnice, među njima i grobnica Fridrika II., te riznica. Uz odgovarajuću ulaznicu mogu se obići i krovovi.
Nastavak ulicom Corso Vittorio Emanuele vodi prema Piazzi della Vittoria (Trgu pobjede) i susjednom parku Villa Bonanno, uređenom početkom 20. stoljeća. Upravo se na području današnje Piazze della Vittoria nalazio jedan od najstarijih dijelova Palerma, još iz feničko-punskog razdoblja. Iza parka stoji Normanska palača (Palazzo dei Normanni), sjedište vlasti kroz različita povijesna razdoblja. Oko tog najstarijeg, utvrđenog dijela grada kasnije su se razvijale vladarske rezidencije.

Palača se razvila na prostoru starijih utvrda i arapske vladarske rezidencije. Nakon osvajanja Palerma 1072. Normani su ondje smjestili središte svoje kraljevske vlasti. Kasniji su vladari mijenjali njezin izgled, ali upravna važnost građevine nije nestala. Danas se u njoj nalazi Sicilijanska regionalna skupština.
Palatinska kapela
Glavni razlog za ulazak je Palatinska kapela (Cappella Palatina), koju je dao graditi Roger II. Njezini bizantski mozaici, osobito prikaz Krista Pantokratora, među vrhuncima su umjetnosti normanske Sicilije. No jednako je važno podignuti pogled prema drvenom stropu središnjeg broda, s islamskim dekorativnim elementima i složenim, stalaktitnim ukrasnim oblicima poznatima kao muqarnas. U Palatinskoj kapeli bizantska, islamska i zapadna umjetnička tradicija ne djeluju kao tri odvojena svijeta. Zajedno oblikuju jednu od najneobičnijih crkvenih unutrašnjosti koje je normanska Sicilija ostavila iza sebe.

Ako tijekom jednog dana treba izabrati samo jednu veliku unutrašnjost, moj izbor bila bi upravo Palatinska kapela. Osim kapele, obilazak može obuhvatiti unutarnja dvorišta, povijesne dvorane poput Sale di Ruggero i Sale d’Ercole, u kojoj zasjeda regionalna skupština, te povremene izložbe. Za kapelu i dostupne dijelove palače potrebno je predvidjeti barem sat vremena, često i više. Pritom treba računati s time da se radno vrijeme može mijenjati, osobito nedjeljom, te da pristup nekim dijelovima palače ovisi o aktivnostima regionalne skupštine.


Uz palaču se nalaze gradska vrata Porta Nuova, monumentalni prolaz povezan s ulaskom Karla V. u Palermo 1535., nakon njegova pohoda na Tunis. Današnja vrata oblikovana su u drugoj polovici 16. stoljeća, a nakon eksplozije baruta 1667. bila su obnovljena. Na pročelju su telamoni, velike muške figure koje prikazuju pokorene Maure.

S južne strane palače, u ulici Via dei Benedettini, stoji crkva San Giovanni degli Eremiti, građevina s pet crvenih kupola. Nastala je u normanskom razdoblju na prostoru s ranijom kršćanskom i islamskom poviješću. Njezina jednostavna geometrija i kupole još su jedan primjer islamskog utjecaja na arhitekturu normanske Sicilije.

Crkvu San Giovanni degli Eremiti i njezin klaustar, dvorište okruženo natkrivenim hodnicima, moguće je obići ako su otvoreni. Ako se već mnogo vremena potrošilo u palači, i pogled izvana dovoljan je da se stekne dojam o njezinoj arhitekturi. Odavde se može krenuti prema vratima Porta Carini i četvrti Capo, poznatoj po svojoj tržnici, a zatim nastaviti prema Teatru Massimo. No postoji kvaka: Capo je najživlji prijepodne. Prolazite li njime tek kasno poslijepodne, dio će štandova već biti zatvoren. Četvrt vrijedi vidjeti i tada, ali ako vam je važna sama tržnica, dođite prijepodne, zasebno ili uz drukčiji raspored dana.
Kazališta i novi gradski prostori
Teatro Massimo
Na Piazzi Giuseppe Verdi stoji Teatro Massimo, najveća operna kuća u Italiji i jedna od najvećih u Europi. Monumentalno stubište, korintski stupovi i trokutasti zabat njegovu ulazu daju izgled antičkog hrama. Takav klasicistički izgled odražava ambicije Palerma druge polovice 19. stoljeća.
Gradnja kazališta započela je 1875., a Teatro Massimo otvoren je 1897. Verdijevim Falstaffom. Projektirao ga je Giovan Battista Filippo Basile, isti arhitekt koji je osmislio vrt Giardino Garibaldi, a nakon njegove smrti radove je dovršio njegov sin Ernesto. Zgrada zauzima približno 7730 četvornih metara, a gledalište prima gotovo 1400 posjetitelja. Kad se Teatro Massimo ubraja među najveće europske operne kuće, misli se ponajprije na površinu građevine, a ne na broj sjedala.

Teatro Massimo poznato je i po završnim scenama trećeg dijela Kuma. Kazalište sam razgledao izvana; za posjet unutrašnjosti moguće je rezervirati vođeni obilazak.
Od Massima do drugoga velikog kazališta, Teatra Politeama Garibaldi, stiže se za nekoliko minuta ulicom Via Ruggero Settimo, uz koju se nižu trgovine. Dok je Massimo reprezentativna operna kuća, Politeama je zamišljena kao višenamjensko kazalište za širu publiku. Projekt je pokrenut 1865., a zgrada je otvorena još nedovršena 1874. Bellinijevom operom I Capuleti e i Montecchi. Dovršetak je svečano obilježen 1891. uz Verdijeva Otella, u prisutnosti kralja Umberta I. i kraljice Margherite. Autor projekta bio je Giuseppe Damiani Almeyda.
Politeama ima polukružni tlocrt, dvostruke kolonade i monumentalni slavoluk nad ulazom, iznad kojega stoji brončana kvadriga, prikaz kola s četveropregom. Danas je povezana sa Sicilijanskim simfonijskim orkestrom.

Šetnju bih završio kod Politeame. Tko želi, odavde može nastaviti avenijom Via della Libertà, s drvoredima, trgovinama, reprezentativnim građanskim palačama i primjerima talijanske secesije (stile Liberty). Zbog širine avenije i trgovačkih izloga ponekad je nazivaju palermskim Champs-Élysées. Taj se dio grada počeo razvijati tijekom 19. stoljeća, a njegova je arhitektura povezana i s gospodarskim usponom obitelji poput Florio. Usporedimo li taj dio Palerma sa starom lukom i ulicama La Kalse, promjena je doista velika. A sve se to može vidjeti tijekom jedne šetnje kroz isti grad.
Za one koji žele proći ovu rutu
Kako pratiti šetnju
Ispod su četiri povezane dionice s kartama. Vrijeme uz svaku odnosi se samo na hod, bez ulazaka i duljih stanki; za svaku znamenitost koja vas zanima dodajte zasebno vrijeme. Nije cilj stići do Politeame što prije, nego stići dovoljno rano do onoga što zaista želite vidjeti.
Četiri dionice s kartama
Otvorite poveznicu za dionicu na kojoj se nalazite.
- Od La Cale najprije do vrata Porta Felice; zatim nastavite kartom Porta Felice – Piazza Marina – Palazzo Abatellis – Spasimo – Orto Botanico — približno 35–50 minuta hoda ukupno. Tako prolazite pokraj vrata prije Piazze Marina, a potom kroz La Kalsu do botaničkog vrta. Ulazak u Palazzo Abatellis ili vrt računajte kao dodatno vrijeme.
- Orto Botanico – Palermo Centrale – Ballarò – Casa Professa – Piazza Bellini — približno 35–50 minuta hoda. Od vrta preko kolodvora i Ballaròa do Piazze Bellini. Za Ballarò i hranu odvojite barem još jednu stanku; najbolje ga je zateći prijepodne.
- Piazza Bellini – Piazza Pretoria – Quattro Canti – katedrala – Normanska palača — približno 25–35 minuta hoda. Preko Piazze Pretoria, Quattro Canti i katedrale do Normanske palače. Ovo je najzahtjevnija dionica po trajanju razgledavanja; prije svega provjerite pristup Palatinskoj kapeli.
- Od Normanske palače prvo do vrata Porta Nuova; odatle pratite kartu Porta Nuova – San Giovanni degli Eremiti – Capo – Teatro Massimo – Politeama — približno 45–60 minuta hoda ukupno. Od Porta Nuova vraćate se pokraj palače prema San Giovanni degli Eremiti, pa preko Capa nastavljate do dvaju kazališta. Capo je kasnije tijekom dana prije svega prolaz kroz četvrt, ne jamstvo pune tržničke vreve.
Tempo dana
Planirajte jutro za luku, La Kalsu i Ballarò, a drugi dio dana za trgove, katedralu i Normansku palaču. Ako ulazite u botanički vrt ili galeriju u palači Abatellis, računajte da ćete za njih potrošiti dodatno vrijeme i preskočite neku drugu unutrašnjost. Za Palatinsku kapelu nemojte ostaviti samo posljednje minute prije zatvaranja.
Što vidjeti iznutra
Uz Palatinsku kapelu, druge unutrašnjosti birajte prema onome što vas zanima: La Martoranu zbog mozaika, Palazzo Abatellis zbog umjetnosti, Casa Professa zbog baroka, katedralu ili Teatro Massimo. Ako za katedralu imate malo vremena, preporučio bih obilazak cijele vanjštine, osobito istočnih apsida. Za unutrašnjost i krovove treba predvidjeti dodatno vrijeme. Prije polaska provjerite radno vrijeme. Od utorka do četvrtka Kraljevski apartmani u pravilu nisu dostupni posjetiteljima; tada se mogu obići Palatinska kapela i Kraljevski vrtovi. Provjerite aktualnu dostupnost jer je palača i sjedište regionalne skupštine.
Snalaženje i dolazak
Corso Vittorio Emanuele i Via Maqueda glavne su orijentacijske osi staroga grada. Ako stižete vlakom iz zračne luke Falcone–Borsellino, možete izaći na Palermo Centrale i odande doći do La Cale, početne točke rute. Za sporedne ulice koristite kartu, a pri prelasku prometnica pripazite na automobile i skutere. Za one koji dolaze automobilom važno je provjeriti i zone ograničenog prometa (ZTL).
Dolazite li nedjeljom?
Ako vam je Palatinska kapela glavni prioritet, najprije prema njezinu aktualnom turističkom terminu planirajte dolazak u Normansku palaču. U tom slučaju možete započeti upravo ondje, pogledati obližnja vrata Porta Nuova i crkvu San Giovanni degli Eremiti, zatim se spustiti do katedrale, Quattro Canti, Piazze Bellini (La Martorana nedjeljom nema turističkih posjeta, nego se u njoj održava misa) i Ballaròa te završiti La Kalsom i lukom. Kazališta ostavite za zasebnu kasniju šetnju. To je odstupanje od glavne rute, ali mnogo bolje od toga da pred kapelu stignete nakon što se zatvori. Nedjeljom će i na tržnicama dio prodavača raditi kraće.
Još jedan put kroz grad
Ako se kasnije budete vraćali prema kolodvoru Palermo Centrale, možete proći ulicom Via Roma. Ja sam njome išao sljedećeg jutra i posebno zapamtio monumentalnu zgradu pošte (Palazzo delle Poste), s visokim stupovima na pročelju, koju je projektirao Angiolo Mazzoni u prvoj polovici 20. stoljeća. To nije obvezna postaja ove šetnje, nego dodatak za one koji imaju vremena.
Ako ostajete dulje
Za drugi dan izdvojio bih palaču Zisa (Palazzo della Zisa), još jednu normansku rezidenciju s islamskim utjecajima, dvije bratovštinske kapele, Oratorio di San Lorenzo i Oratorio del Rosario di Santa Cita, s dekoracijama povezanima s Giacomom Serpottom, te Arheološki muzej Antonino Salinas. Kapucinske katakombe posebno su mjesto zbog izloženih posmrtnih ostataka i nisu za svakoga. Izvan središta nalazi se brdo Monte Pellegrino sa svetištem svete Rozalije i Mondello, poznato gradsko kupalište. Za Monreale i Cefalù također je najbolje odvojiti zasebno vrijeme.
Ako vas posebno zanimaju tržnice
Kroz četvrt Capo vodi posljednja dionica šetnje. U blizini je i crkva Bezgrešnog začeća (Immacolata Concezione). Za dodatni obilazak ostaje La Loggia sa starom Vuccirijom, čiji su pojedini dijelovi danas posebno živahni navečer. U tom bih slučaju skratio vrijeme na nekoj drugoj postaji.
Za aktualno radno vrijeme i ulaznice pogledajte turistički portal Palerma, Zakladu Fridrika II. (Fondazione Federico II) za Normansku palaču, stranicu katedrale, galeriju u palači Abatellis i Teatro Massimo. Za vlakove koristite Trenitaliju. Ono što je vrijedilo kada sam bio ondje 2019. ne mora vrijediti na dan kada vi budete čitali ovaj tekst.