Hamletov dvorac, genijalno osmišljen kraljevski namet, dvije kraljice i grob čovjeka koji nikad nije postojao – „Gospodo, dobro došli u Elsinore!”
London, Rim i Pariz ne treba posebno predstavljati. Helsingøru treba priča. Srećom, ima jednu od najpoznatijih ikad napisanih. Shakespeare je Hamleta smjestio u Elsinore, engleski naziv danskog grada Helsingøra. Nisam osobito sklon književnim hodočašćima, ali mogućnost da se u Hamletovu dvorcu zapitam „Biti ili ne biti?” bila je više nego dovoljna da me dovede ovamo.
Put iz Kopenhagena trajao je manje od sat vremena. Kolodvor u Helsingøru nalazi se gotovo neposredno uz luku, odakle trajekti i danas prelaze uski morski prolaz koji odvaja Dansku od Švedske. Čim sam izašao, u daljini se uz obalu pojavio Kronborg. Nije bilo velike opasnosti da zalutam: trebalo je samo krenuti prema njemu.
Kralj koji je oporezivao more
Prije nego što je Kronborg postao Hamletov dvorac, bio je središte iznimno profitabilnog posla.
Helsingør se nalazi na jednom od najužih mjesta Øresunda, tjesnaca kojim se iz Baltičkog mora izlazi prema Kattegatu i dalje prema Sjevernom moru. Godine 1429. kralj Erik Pomeranski naredio je stranim brodovima koji prolaze tjesnacem da se zaustave i danskoj kruni plate pristojbu za prolaz.
Sam Erik izvorno nije bio Danac. Rođen je kao Bogusław u Pomeraniji, na području koje se danas djelomice nalazi u Poljskoj. Njegova prateta, kraljica Margareta I., dovela ga je u Dansku, preimenovala u Erika i pripremila da naslijedi tri krune Kalmarske unije: Dansku, Norvešku i Švedsku. Sposobnost da tako golemu političku tvorevinu drži na okupu pokazala se ograničenom; sposobnost da prepozna izvrstan izvor prihoda nije. Za nadzor prolaza podignuta je tvrđava Krogen, a brodove koji nisu željeli stati mogla je uvjeriti topovska paljba. Pristojba je Helsingør pretvorila iz maloga grada u važno trgovačko središte.
Kako je funkcionirala pristojba za prolaz kroz Øresund
Tijekom 16. stoljeća prvotna se pristojba razvila u porez koji se obračunavao prema prijavljenoj vrijednosti brodskog tereta. Time je nastao očit problem: što je kapetana sprječavalo da tvrdi kako njegov vrijedan teret gotovo ništa ne vrijedi?
Danska kruna pronašla je elegantno rješenje: zadržala je pravo otkupiti cjelokupan teret po vrijednosti koju je kapetan sam prijavio. Prijavi li previsoku vrijednost, porez postaje nepotrebno skup; prijavi li smiješno nisku, kralj može prihvatiti pogodbu. Takav sustav nije nužno svakog kapetana pretvarao u utjelovljenje poštenja, ali je ozbiljno podcjenjivanje činio poprilično rizičnim – upravo ona vrsta poticajnog mehanizma kojoj matematičar teško odolijeva. Pristojba se naplaćivala sve do 1857. Više od četiri stoljeća Danska je uspijevala naplatiti samu geografiju.
Šetnja prema Kronborgu
Šetnja od kolodvora do Kronborga bila je jedan od najupečatljivijih dijelova posjeta.
U početku se dvorac nazirao kao udaljena skupina tornjeva i bakrenih krovova. Dok sam pratio obalu, luka je postupno ostajala iza mene, a obrambeni zidovi djelovali su sve impozantnije.
Krogen je nastao kao praktična tvrđava, no krajem 16. stoljeća kralj Frederik II. pretvorio ga je u veličanstveni renesansni dvorac i preimenovao u Kronborg – Dvorac krune.
Kralj je volio proslave, kazalište i spektakl. Kronborg je dobio kraljevske odaje i golemu plesnu dvoranu dugu oko 62 metra, jednu od najvećih u sjevernoj Europi toga doba.
Dvorac više nije bio tek kontrolna točka naoružana topovima. Postao je pozornica na kojoj je danska monarhija mogla pokazati svoje bogatstvo i moć.
Kasnija povijest bila mu je manje glamurozna. Požar je uništio velik dio kompleksa, Kristijan IV. ga je obnovio, švedske su ga snage zauzele i opljačkale, a poslije je služio kao vojarna i zatvor. Vojska ga je konačno napustila u 20. stoljeću, nakon čega je Kronborg obnovljen i otvoren javnosti.
Danas je na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine, ali njegova vojna svrha i dalje je očita. Sa zidina Švedska izgleda iznenađujuće blizu. Dvorac nije sagrađen uz more samo zbog lijepog pogleda; postavljen je ondje zato što je gotovo svaki brod koji je ulazio u Baltik ili iz njega izlazio morao proći ispod njegovih topova.
Odsutni mladoženja i izmišljeni princ
Kronborgova veza s Britanijom nije počela sa Shakespeareom.
U kolovozu 1589. četrnaestogodišnja Ana Danska udana je u Kronborgu, preko zastupnika, za škotskog kralja Jakova VI. Mladoženju je predstavljao škotski plemić George Keith, dok su danski i škotski predstavnici formalizirali brak u njegovoj odsutnosti.
Sam Jakov bio je u Škotskoj, stotinama kilometara od Kronborga. Ana je ubrzo pokušala otploviti u Škotsku, ali su je oluje i oštećena flota prisilile da potraži utočište u Norveškoj. Jakov je na kraju prešao Sjeverno more kako bi je susreo, a par se osobno vjenčao u Oslu u studenome 1589. Taj je brak poslije postao mnogo važniji: kada je Elizabeta I. umrla 1603., Jakov VI. Škotski postao je i Jakov I. Engleski i Irski, a danska princeza udana preko zastupnika u Kronborgu postala je kraljica Engleske, Škotske i Irske.
Kako je Kronborg postao Elsinore
To, naravno, ne dokazuje da je Kronborg izravno nadahnuo Shakespearea. Ne postoji dokaz da je Shakespeare posjetio Dansku, a put kojim je stvarni dvorac ušao u njegovu maštu ostaje nejasan.
Glumci i putnici povezani s danskim dvorom možda su priče o Kronborgu prenijeli natrag u Englesku. Kakvo god bilo točno objašnjenje, tvrđava je bila izvanredno prikladan izbor za tragediju o kraljevskom nadzoru, političkoj korupciji, ubojstvu i dvoru koji se iza impresivne fasade tiho raspada.
S vremenom je razlika između stvarnog Kronborga i Shakespeareova izmišljenog Elsinorea gotovo nestala.
Hamlet je mnogo puta izvođen u dvorcu, a među glumcima koji su nastupali u predstavama povezanim s Kronborgom bili su Laurence Olivier, Christopher Plummer i Jude Law.
Unutra su kraljevske odaje, svečane dvorane, kapela, obrambeni prolazi i mračni podzemni kazamati. Tko bi htio sve temeljito razgledati, mogao bi ondje provesti gotovo cijeli dan. Zadržao sam se na glavnim prostorijama i arhitekturi te snimio nekoliko fotografija za koje sam unaprijed znao da ih želim.
U nekom trenutku stiglo je i neizbježno pitanje: „Biti ili ne biti?” Hamletova egzistencijalna kriza ipak izgleda nešto privlačnije kad o njoj razmišljate iz renesansnog dvorca s pogledom na Švedsku.
Stvarna tragedija u Kronborgu
Gotovo dva stoljeća nakon vjenčanja Ane Danske preko zastupnika, u Kronborg je stigla još jedna kraljica rođena u Britaniji, ali pod posve drukčijim okolnostima.
Karolina Matilda bila je sestra britanskog kralja Jurja III. i supruga danskog Kristijana VII. S petnaest godina udana je za kralja čiji su ozbiljni psihički problemi dvorski život činili sve nestabilnijim.
Kraljev njemački liječnik Johann Friedrich Struensee postupno je postao jedan od najmoćnijih ljudi u Danskoj. Stekao je Kristijanovo povjerenje, započeo vezu s Karolinom Matildom i naposljetku preko kralja upravljao velikim dijelom zemlje, provodeći niz brzih reformi nadahnutih prosvjetiteljskim idejama.
Kraljevski liječnik postao je kraljičin ljubavnik i stvarni vladar Danske. Takva priča teško da je mogla završiti mirno.
U siječnju 1772. Struenseeovi protivnici izveli su dvorski udar. Uhićen je i poslije pogubljen. Karolina Matilda odvedena je u Kronborg, gdje je nekoliko mjeseci bila zatočena dok se odlučivalo o njezinu braku i budućnosti.
Na kraju je poslana u progonstvo u Celle u sjevernoj Njemačkoj. Više nikada nije smjela vidjeti svoju djecu, a samo tri godine poslije umrla je od šarlaha, u dobi od dvadeset tri godine.
Kad to znate, mijenja se atmosfera Kronborga. Dvorcu Hamlet nije potreban da bi imao svoju tragediju. Unutar njegovih stvarnih zidova bila je zatočena i mlada kraljica zapletena u splet ljubavi, političkih ambicija, reformi i osvete.
Smørrebrød i drugi kraljevski dvorac
Razgledavanje sam završio oko ručka i zaustavio se u obližnjoj Kulturnoj luci (Kulturhavn Kronborg) na smørrebrødu.
Naziv se općenito odnosi na raženi kruh obložen različitim kombinacijama mesa, ribe, jaja, povrća, namaza i začinskog bilja. Nazvati ga otvorenim sendvičem točno je, ali zvuči mnogo ležernije nego što jelo obično izgleda. Dobar smørrebrød pažljivo je složen, a ne samo prekriven onime što se zateklo pri ruci.
Bio sam isprva skeptičan prema ručku koji se u osnovi sastoji od hladnih sastojaka posloženih na kruh. Skepsa nije preživjela prvi tanjur. Obrok je bio jednostavan, zasitan i mnogo bolji nego što sam očekivao – baš ono što treba nakon nekoliko sati uz hladne vode Øresunda.
Kronborg nije jedini kraljevski dvorac u Helsingøru. Petnaestak minuta dalje nalazi se mnogo manji Marienlyst, okružen javnim vrtom.
Na tom je mjestu 1587.–1588. podignut Lundehave, kraljevski ljetnikovac za Frederika II. Kronborg je pružao sigurnost, ceremoniju i vojnu moć, ali unutar njegovih zidina nije bilo mnogo prostora za vrtove kakvi su se očekivali uz renesansnu rezidenciju. Lundehave je kralju nudio mirnije mjesto za odmor.
Današnja palača uglavnom je rezultat opsežne pregradnje izvedene između 1759. i 1764. U usporedbi s Kronborgom djeluje suzdržano i intimno. Kronborg okrenut moru djeluje kao iskaz moći; Marienlyst iza svojih vrtova više nalikuje mjestu namijenjenom povlačenju i odmoru.
Grob čovjeka koji nikad nije postojao
Najzabavnija znamenitost Marienlystova parka nije palača. To je Hamletov grob.
Činjenica da je Hamlet izmišljen nije spriječila posjetitelje da požele vidjeti gdje je navodno pokopan. Helsingør je od 18. stoljeća imao nekoliko verzija njegova groba, a starija kamena obilježja turisti u potrazi za suvenirima postupno su raznijeli.
Godine 1926., na 500. obljetnicu Helsingøra, u parku je postavljen trajniji granitni spomenik oblikovan poput sarkofaga.
Oblikovan je prema nacrtima danskog kipara Einara Utzon-Franka. Na jednoj je strani lavoliko biće koje predstavlja Hamleta i mušku snagu; na drugoj jednorog koji predstavlja Ofeliju i djevičanstvo. Službeno je riječ o književnom spomeniku, a ne o arheološkoj tvrdnji da je princ doista živio.
Logika je prekrasno kružna. Shakespeare je stvarnom danskom gradu dao izmišljenog princa; grad je princu dao stvarni dvorac; posjetitelji su zatim poželjeli i grob, pa mu je Helsingør na kraju dao i njega. Princ koji nikad nije postojao tako je naposljetku dobio i stvarni grob.
Iza Hamleta
Na povratku prema kolodvoru prošetao sam povijesnom jezgrom Helsingøra.
Put prolazi pokraj crkve sv. Marije i nekadašnjeg karmelićanskog samostana, jednog od najbolje očuvanih srednjovjekovnih samostanskih kompleksa u sjevernoj Europi, a zatim nastavlja prema katedrali sv. Olafa. Crvena opeka, bakreni krovovi i svijetli interijeri daju objema crkvama izrazito danski karakter.
Odande sam nastavio ulicom Stengade, glavnom trgovačkom ulicom Helsingøra, iznad čijih se tradicionalnih pročelja, kafića i trgovina uzdiže toranj gradske vijećnice.
Posjetitelji koji od kolodvora krenu izravno prema Kronborgu i vrate se istim putem vidjet će najveći gradski spomenik, ali ne i grad koji se razvio oko trgovine koju je dvorac nekoć nadzirao.
Razveselilo me i otkriće da je fizičar i matematičar Ludvig Lorenz rođen upravo u Helsingøru. Teško da je glavna turistička atrakcija grada, ali takve neočekivane osobne poveznice često u sjećanju ostanu dulje od još jedne kraljevske spavaće sobe ili ukrašenog stropa.
Helsingør se obično predstavlja kao lagan jednodnevni izlet iz Kopenhagena. Geografski, upravo to i jest; povijesno, znatno je više. To je mjesto gdje je pomeranski princ uzak morski prolaz pretvorio u jednu od najprofitabilnijih europskih postaja za naplatu pristojbi, gdje se danska princeza udala za odsutnog škotskog kralja prije nego što je postala engleska kraljica i gdje je druga mlada kraljica bila zatočena nakon jednog od najvećih danskih političkih i ljubavnih skandala. Ima renesansnu tvrđavu, bogatu pomorsku povijest, dvije kraljevske rezidencije, jednu od najpoznatijih tragedija svjetske književnosti i spomenik u obliku groba princu koji nikad nije postojao.
Kad sam se vratio na kolodvor, pitanje više nije bilo „Biti ili ne biti?” Bilo je mnogo jednostavnije: zašto mi je trebalo toliko dugo da dođem u Elsinore?
Praktične informacije
Kako doći: Izravni vlakovi voze od Glavnog kolodvora u Kopenhagenu do Helsingøra otprilike svakih petnaest minuta. Putovanje traje oko 50 minuta.
Od kolodvora u Helsingøru do Kronborga: Do dvorca je oko deset minuta hoda uz luku.
Koliko vremena izdvojiti: Za Kronborg treba računati barem dva sata. Cijeli dan ostavlja dovoljno vremena za ručak, Marienlyst, Hamletov grob i povijesnu jezgru.
Najbolje za: Putnike koje zanimaju dvorci, Shakespeare, kraljevska povijest, arhitektura i pomorska trgovina.